Dosadno mi sam u stanu
da slušam ploče i gledam u zrak,
da spremam ispit i vježbam gitaru,
jedem sendvič uz tetrapak.
Davimo se medju čet'ri zida
glupo popodne i ja,
a sve bi mnogo ljepše bilo
kad bi došla Marija.
Marija, Marija,
kad bi došla Marija.
Marija, Marija, tugu odagnala,
radost bi mi dala Marija.
Ne znam koji dan za redom
sam sebi sve sam manji drug,
izvučem neki osmijeh s ledom
i vrtim se u krug.
Molim zidara sa novogradnje preko puta
da mi kratko rukom signal da,
kad stigne gradski autobus,
možda sidje Marija.