POTRAŽI ME U PREDGRAĐU
Ova dvorišta puna neba i ptica
udju, ko muzika stara, nekud duboko u nas
i tu uvijek ostanu.
Tu nas čekaju davno poznata lica.
Jedan je kuštravi dječak uvijek u proleće tu,
ti znaš zašto dolazi.
Tko je nekada nosio
prvo sunce po dvorištima,
nikada sasvim ne ostavlja
ovaj žvot u predgradjima...
Potraži me u predgradju,
na ulici, na raskršću,
gdje ti je jorgovan rasuo perle,
gdje nam je proleće dotaklo usne i pobjeglo.
Potraži me u predgradju,
kraj vlakova što prolaze,
bićemo sami u svitanje dana,
bićemo sami u pjesmama ptica, ko nekada.
Drijemaju jedra od rublja i cvijeća,
čekaju vjetar da nekuda plove.
Čujes li - naše nas predgradje zove,
traže te kuće i ulice stare.
Potraži me u predgradju,
poljubi me u sjećanju,
bar onih sati kad ostaneš sama,
ako me sada još imalo voliš -
potraži me.
Ti nemaš prsten sa našeg venčanja,
al' pamtiš streju na kraju grada,
bez mnogo cvijeća, bez vela i zlata,
bila si lijepa i sretna ko nikad.